Ručni sat, iako može biti vrlo dekorativan, istisnut je iz upotrebe pojavom mobitela. Kada želite znati točno vrijeme, malo tko će pogledati na ručni zglob – gledate u džep u kojem čuvate mobitel  ili, ako ste žena u pretinac sa mobitelom u torbi. Rodila se ideja za napraviti nešto što će biti dekorativno i korisno – pametnu žensku torbu. Naša torbica biti će pametna jer će poznavati će točno vrijeme.

LilyPad Arduino je set elektroničkih komponenti, mikrokontroler  kojeg je moguće prišiti na tekstil i napraviti interaktivnu odjeću. Kada jednom krenete istraživati o njemu, ideje same naviru. Odlučili smo se za izradu pametne torbe koja prikazuje točno vrijeme pogonjena LiliyPad Arduinom.

LiliPad Arduino mikrokontroler

Odlučili smo se za digitalnu izvedbu sata, a znamenke smo „napisali“ LED diodama. Za to nam je trebalo 54 diode. Tu se javio prvi problem – LilyPad arduino ima samo 14 ulazni/izlaznih pinova tako da  podržava direktno samo 14 dioda. Tada smo se upoznali sa metodom Charlieplexinga. Bez puno ulaženja u detalje, samo mogu reći da smo ja i Charlieplexing sada na „ti“ (ja ga zovem Charlie), a uz malo dizajniranja, planiranja i na karaju lemljenja, uspješno smo spojili 54 diode  na 9 ulaznu/izlaznih pinova.

Znamenke digitalnog sata ispisane LED diodama i prišivene na tkaninu

Drugi problem je bio nepostojanje modula točnog sata na LilyPad pločici. Bilo bi potrebno ugraditi modul sa točnim vremenom, koji može komunicirati sa satelitom. Dobro, to bi bilo malo prepametno, pa smo se odlučili jednostavno serijskim putem reći mikrokontroleru koliko je sati i pustiti ga da dalje sam računa.

Pogled s unutrašnje strane, diode spojene pomoću Charileplexing metode

Kod izrade programske podrške nismo dozvolili da ograničenja hardwarea  utječu na naše raspoloženje pa smo osmislili algoritam kako prividno istovremeno obasjati diode koje ispisuju potrebne znamenke. Koristili smo metodu flickering (treperenja) za zavaravanje ljudskog oka.

Ovaj rad je rezultirao novim znanjima o elektronici, dizajniranju i programiranju, upoznala sam se sa novim pojmovima, a nakon svega mi je i ostala simpatična torba.

Konačan proizvod - ženska torba sa digitalnim satom

O KAMPU

International Multicopter Girls Camp ove godine po treći put organizirao je kamp za cure na njemačkom sveučilištu TU Ilmenau. Riječ je o kampu koji okuplja osam cura iz cijelog svijeta, koje kroz dvotjedni boravak imaju za cilj napraviti određeni projekt uz pomoć dvaju asistenata, Tobiasa i Jana. Projekt se razlikuje iz godine u godinu, uvijek nova tema, no sve se vrti oko jednoga, multicoptera. Riječ je o „aviončiću“ kojeg treba isprogramirati da se ponaša na određeni način, to jest da izvrši svoj zadatak. Cijeli projekt financiran je od strane German Research Foundation.

PREDSTAVNICE I TIMSKI RAD

Očigledno je da su naši fakulteti poput FESB-a i FER-a na dobrom glasu. Nijemci, pa tako vjerojatno i drugi, vide ih kao jedne od prestižnih fakulteta koji nude kvalitetnu izobrazbu. Naime, ove godine čak tri studentice (od 8 sudionika) sa spomenutih fakulteta bile su pozvane na sudjelovanje u kampu, što je svakako neuobičajeno. Riječ je o Nikolini Smilović te Tanji Radić, dvjema studenticama FESB-a koje studiraju petu godinu računarstva, te o Tamari Petrović predstavnici FER-a koja trenutno radi na svom doktoratu iz područja elektrotehnike. Našim predstavnicama društvo su činile cure iz SAD-a, Španjolske, Iraka, Pakistana i Indonezije. Cure su bile podijeljene u grupe, a za zadatak je trebalo isprogramirati multicopter da pronađe najbolji signal bazne stanice. Osim samog programiranja prvenstveno je trebalo osmisliti algoritam, također napraviti simulaciju i vizualizaciju, te naravno na kraju i testirati sam multicopter. Nije bitno da li je multicopter već u dometu bazne stanice ili se nalazi u prostoru u kojem se ne nazire signal. Svakako multicopter prvo treba naći baznu stanicu da bi mogao naći najbolji signal. Primjer kako je to  jedna grupa izvela možete vidjeti na sljedećim slikama.

BORAVAK

Što se tiče samog „gostovanja“, možemo reći da su Njemci i više nego sjajni domaćini. Hrane i pića nije manjkalo, iako se uglavnom jelo u Menzi, zbog naših obaveza na samom sveučilištu. Jako je zanimljiva činjenica da se 7000 studenata (cijeli kampus) hrani u jednoj menzi i to bez velikih redova (prosječno vrijeme čekanja u redu je svega 5 min). Naime, za razliku od nas oni imaju po 5-6 blagajnih te studentske kartice na koje se može uplatiti određeni iznos, što zaobilazi način plaćanja gotovinom te sam proces plaćanja čini duplo bržim. Među ostalim, svakako treba spomenuti aktivizam njihovih studenata. Na samom sveučilištu postoji mnogo studentskih udruga koje svoj radi promoviraju svakodnevno. Počevši od organiziranja raznih noćnih partija, preko studentskih filmova pa do kulturnih zbivanja kao što je studentski jazz orkestar. U prilog svemu svakako idu i mnogobrojne studentske novine koje izlaze i više nego redovito. Uglavnom, studentski život je svakako buran. Što se tiče slobodnog vremena, koje je provedeno izvan sveučilišta, ono se i nije imalo gdje pametno potrošiti. Naime, njihovo radno vrijeme traje do nekih 17 ili 18 sati. Iza te ure sva vrata su vam uglavnom zatvorena, počevši od trgovina pa do muzeja. Također treba spomenuti i našu radnu nedjelju, koju oni iskorištavaju za odmor. Naime, cure su svoj vikend provele u Berlinu te svakako kao svaka druga cura poželjele i kupiti koju krpicu. Pri dolasku do robne kuće, u samom centru grada u nedjelju ujutro, na naše iznenađenje trgovine nisu radile. Što se tiče njemačke kulture, mislim da o tome ne treba puno pričati.

ZAKLJUČAK

Ukoliko si i ti jedan od studenata računarstva, svakako iskoristi priliku i prijavi se za sudjelovanje u radionici. Definitivno jedinstvena prilika i savršeno životno i znanstveno iskustvo.

LINKOVI:

Tobias Simon http://www.tu-ilmenau.de/iks/personen/mitarbeiter/?no_cache=1&staff_id=158

Sveučilište http://www.tu-ilmenau.de

O kampu http://www.tu-ilmenau.de/gs-mobicom/girls-camp/